Kneginja Milica Hrebeljanović

Kneginja Milica Hrebeljanović (oko 1335-1405)

Dostojna slave i veoma mudra mati, koja je prevazilazila mnoge izabrane matere, ostavši, kao što kaže Solomon, mužastvena žena, imala je sve vrline, kao što znaju svi oko nje koji su pocrpli milost iz njezine ruke i koji su se nadali da je prime…

Konstantin Filozof, Žitije despota Stefana Lazarevića

Kneginja Milica, vladarka Srbije nakon Kosovske bitke, žena Lazara Hrebeljanovića i monahinja Jevgenija bila je važan stub u izgradnji srpske srednjovekovne kulture, umetnosti i književnosti.
Milica je u braku sa Lazarem rodila pet kćeri (Jelenu, Maru, Draganu, Teodoru i Oliveru) i trojicu sinova (Dobrivoja, Stefana i Vuka). Milica Hrebeljanović je vladala kneževinom Srbije od pogibije kneza Lazara 1389. do punoletstva svog sina Stefana 1393. godine. Za vreme njene vladavine kneževina Srbija postala je vazal Osmanskog carstva.

 oreklo kneginje Milice

Milica je bila kćerka vojvode Vratka, jednog od velikaša cara Dušana. Vojvoda, župan i knez 14. veka, Vratko je u epskoj poeziji bio poznat kao Jug Bogdan. Smatra se da je vojvoda Vratko vodio poreklo iz vladarske porodice Nemanjić, od Nemanjinog najstarijeg sina Vukana čiji je
Vratko praunuk. Verovatno je da je Lazar mogao da upozna Milicu na dvoru cara Dušana i carice Jelene, koji su prema njoj gajili naklonost.

Ktitorka kneginja Milica

Kneginja Milica je darovala mnoge manastire, kao vladarka, a bila je ktitorka manastira Ljubostinja (1388-1405), sa crkvom Uspenja presvete Bogorodice, čiju je gradnju započela pre smrti kneza Lazara. Kao drugi ktitor manastira Dečana, Milica je manastiru izdala povelju i obnovila manastirski kompleks. Monumentalne sveće koje je kraljica Milica, prema predanju poklonila dečanskoj crkvi najbolje govore o vizualizaciji prostora crkve Dečana, njenom unutrašnjem uređenju i važnosti svetlosti. Sasvim je sigurno da se sa svojim sinovima starala o Ravanici i na taj način su oni postali drugi ktitori ovoga manastira.
Milica je podigla manastir Ljubostinju kao svoju zadužbinu u kojoj će biti sahranjena sa svojom prijateljicom i saputnicom u hodočašću, srednjovekovnom srpskom veziljom i pesnikinjom, monahinjom Jefimijom.          

Književni dar kneginje Milice

Kneginja Milica izdavala je i pisala povelje. U arengama povelja, koje je ona potpisivala došao je posebno do izražaja njen književni dar, što svedoči o njenom sveobuhvatnom obrazovanju.     

Sazivanje sabora

Kneginja Milica je jedina žena srpskog srednjeg veka za koju se sa sigurnošću zna da je sazvala i predsedavala saborom, što govori da je upravu nad državom u potpunosti imala u svojim rukama. Majka i sin, kneginja Milica i despot Stefan Lazarević su uz pomoć crkve sazvali sabor 1390. godine na kojem je odlučeno da Stefan otputuje na Bajazitov dvor kao njegov vazal. Na ovom saboru doneta je odluka da se Miličina ćerka Olivera uda za sultana kako bi se sklopio savez saosmanskim carstvom.

Nakon smrti kneza Lazara

U srednjovekovnoj istoriografiji ističe se da je nakon smrti kneza Lazara, kneginja Milica imala vrlo inteligentan pristup vodjenja politike zemlje i diplomatije, čime je osigurala produženi period relativne nezavisnosti za srednjovekovnu srpsku državu. O Miličinom državničkom delovanju podatke pružaju brojni pisani dokumenti i pisma koja se odnose na trgovinu između Dubrovnika i Srbije, kao i povelje koje je izdala manastirima u Srbiji i na Svetoj Gori. U politiku smirivanja odnosa sa osmanskim sultanom Bajazitom, uključila je slanje svoje najmlađe kćerke Olivere u Bajazitov harem u Brusi. Mudrost Milice hvalili su njeni savremenici Grigorije Camblak (oko 1365-1420) i Konstantin Filozof (Konstantin Kostenjecki, rođen oko 1380, umro
nakon 1431).
Kneginja Milica je oprezno i mudro upravljala Srbijom, sve do punoletstva sina, despota Stefana Lazarevića. Stefan je, postavši punoletan oko 1393. godine, preuzeo vlast u Srbiji. Bez obziora na vazalstvo, Srbija je išla napred. Pošto je Stefan preuzeo vlast, Milica odlazi u manastir i postaje monahinja Jevgenija. Ona ne samo da je bila namesnik svom sinu u periodu od 1389-1393. godine već je imala izuzetno značajnu ulogu u upravljanju državom i nakon primanja monaškog postriga. Može se reći da je do kraja svog života Milica sa Stefanom upravljala državom.

Kneginja Milica i Dubrovnik

Sudeći prema pisanim izvorima, poveljama, ali pre svega korespodenciji, kancelarijskim pismima između Dubrovčana i dvorske kancelarije Lazarevića, odnosno kneginje Milice, monahinje Evgenije, Dubrovčani su se prema kneginji odnosili kao savladarki, kao i glavi porodice i davali su joj prvenstvo u obraćanju. O njenoj velikoj i izuzetno važnoj ulozi u politici govori način na koji joj se Dubrovčani obraćaju u pismima koje je sa njima razmenjivala. Tokom
njenog regenstva Dubrovčani su se u pismima prvo obraćali njoj pa Stefanu, što oslikava realnu situaciju.

Prenos moštiju Svete Petke u Srbiju

Kneginja Milica je sa Jefimijom kod Bajazita I 1398. godine posredovala za svog sina, zbog postupka pri gušenju zavere vlastele i optužbi da je sarađivao sa Ugrima pri turskom pohodu na Bosnu. Ovom prilikom su od sultana tražile da im pokloni mošti Svete Petke koje su prenete iz Trnova u Vidin nakon osmanskog zauzimanja grada. Opis prenosa moštiju daje Grigorije Camblak u svom delu O prenosu moštiju Svete Petke iz Trnova u Vidin i Srbiju, u kojem posebno hvali monahinje Jevgeniju i Jefimiju pominjući ih kao bogoljubazne i bogohvalne muževe. Mošti Svete Petke pružale su sakralnu zaštitu srpskoj državi.

Kneginja Milica i Sveta gora Aton

Kneginja Milica je samostalno i sa sinovima izdavala povelje manastirima na Svetoj Gori i u Srbiji. Tako je izdala povelje Hilandaru, Velikoj Lavri Svetog Atanasija, pirgu Svetog Vasilija u Hrusiji i Manastiru Svetog Pantelejmona. Godine 1392. Milica oduzima baštinu Obradu Dragoslaliću, a njegovu crkvu sa imanjima poklanja Hilandaru i na ovaj način nastavlja nemanjićku tradiciju kako vladarsku tako i ktitorsku.

Kult kneza Lazara i svetorodne dinastije Lazarevića 

Sa pouzdanošću se smatra da je kneginja Milica učestvovala u kreiranju kulta Svetog kneza mučenika, kao i da je ona učestvovala u stvaranju svetorodne dinastije Lazarevića. Proglašenjem kneza Lazara za svetitelja, koji se kao sveti knez prvi put pominje u povelji koju je Milica izdala manastiru Svetog Pantelejmona 1395. godine može se reći da je ona utrla put proslavljanju dinastije Lazarevića.

Kneginja Milica u narodnoj tradiciji i predanju

U kosovskoj epskoj poeziji kneginja se često naziva carica Milica. Srpska pravoslavna crkva slavi kneginju kao svetiteljku. U epskoj pesmi Carica Milica i Zmaj od Jastrepca kneginja Milica je imala ljubavnu aferu sa Zmajem od Jastrepca. Iz te ljubavi, rodio se despot Stefan Lazarević, kasnije prozvan zmajevitim junakom. Priče o zmajevima bile su česte u srpskoj epskoj poeziji. Zmajevi su često imali veze sa lepim devojkama iz njihovih odnosa su se rađala posebna deca. Sem despota Stefana, zmajeviti su bili i mnogi junaci koji su učestvovali u Kosovskom boju.