Kraljica Jelena Anžujska

Kraljica Jelena Anžujska

Jelena, velika kraljica srpska (1236 – 8. februar 1314)
Ko je bila kraljica Jelena Anžujska?

Kraljica Jelena Anđel Nemanjić, supruga kralja Uroša I, i majka kraljeva Stefana Dragutina i Stefana Uroša II Milutina, poznata pod imenom Jelena Anžujska, bila je jedna od najznačajnijih srpskih kraljica koja je ostavila veliki trag u srpskoj srednjovekovnoj kulturi i istoriji umetnosti. Jelena je jedina srpska kraljica koja je imala srednjovekovno žitije. Srpski srednjovekovni pisac i arhiepiskop Danilo II u žitiju kralja Uroša navodi da je kralj živeo sa Bogom darovanom mu suprugom, koju opisuje kao bogoljubivu i prekrasnu Jelenu, a za nju kaže još: da je oštra rečju, a blaga po prirodi, neporočna životom, u zapovedanju krotka, a da teši nelicemerno i bezbolno, ukrašena svakom vrlinom. Takodje za Jelenu se zna da je bila obrazovana, da je posedovala biblioteku i žensku školu, kao i da je bila ktitor kako pravoslavnih tako i katoličkih crkava i manastira na teritoriji srednjovekovne Srbije i Primorja. Pored arhiepiskopa Danila, Jelenu pominju i patrijarh Pajsije, Mavro Orbin i grof Đorđe Branković, a ona se pominje i u pet rodoslova. Vizantijski pisac Teodor Metohit pominje Jelenu u svom Poslaničkom slovu,opisujući pregovore vizantijskog cara Andronika II i Milutina o ženidbi srpskog kralja i maloletne princeze Simonide.

Poreklo kraljice Jelene

Kraljica Jelena je poznata pod prezimenom Anžujska, što zapravo predstavlja posledicu pogrešnog prevoda imena Anđela, koje je ponela po vizantijskoj vladarskoj porodici Anđela. Njeno poreklo dugo nije bilo tačno utvrđeno, Danilo II u žitiju navodi njeno poreklo fruško, odnosno francusko, kao što je bilo poznato da je u srodstvu sa Karlom I, kraljem Napulja i Sicilije, koji je u pismu iz 1273. naziva rođakom. Medjutim engleski istoričar Gordon Mekdanijel utvrdio je 1982. godine da je ona unuka sestre Boduena II, latinskog cara Konstantinopolja. Po ovoj teoriji, Jelena Anžujska (1236–1314), pravim imenom Jelena Anđela, je kćerka ugarskog plemića Jovana Anđela, gospodara i vojvode Srema, i francuske plemkinje: Matilde de Vianden, vojvotkinje Požege i Kovina.

Legenda vezana za venčanje Jelene za kralja Uroša I

Jelena se udala za Uroša I nakon što je Uroš došao na presto. Pretpostavlja se da je Uroš sklopio brak sa Jelenom par godina nakon dolaska na vlast što znači da je o odabiru svoje neveste veoma pažljivo razmišljao i na kraju odabrao Jelenu, po svemu sudeći zbog njenog porekla. Romantična legenda svedoči da se povodom venčanja kralj potrudio da sve predele svoje zemlje, oplemeni cvetnim drvećem, jorgovanima, kako bi bili lepši njegovoj izabranici Francuskinji, roda fruškog. Zbog toga se oblast doline Ibra, u blizini srednjovekovne Arhiepiskopije u Žiči i okolini Kraljeva u pravcu prema Rasu naziva Dolina jorgovana. Dolina jorgovana vekovima je simbol pažnje i ljubavi kralja Uroša prema kraljici francuskog porekla, a kolektivno narodno sećanje pamti Jelenu po njenom obrazovanju i mudrosti.

Model ženskog ktitorstva

Jelena je ustanovila model ženskog ktitorstva u srednjovekovnoj Srbiji, poznat u vizantijskoj kulturi vladarki, prema modelu Svete carice Jelene, majke cara Konstantina Velikog. Model ktitorstva su preuzimale i buduće vladarke i aristokratkinje u Srbiji. Jelena Anžujska je podizala katoličke crkve u Baru, Skadru, Ulcinju i Kotoru, ali njen najveći ktitorski projekat je manastir Gradac, posvećen prazniku Blagovesti presvetoj Bogorodici, pravoslavna zadužbina na Ibru, izgrađena 1270. godine. Jelena je takodje darovala ikonama crkve u Bariju i Rimu. Zbog svoje ktitorske delatnosti i darodavne aktivnosti ona je i kanonizovana, tri godine nakon njene smrti i proslavlja se 12. novembra, zajedno sa njenim sinovima Svetim kraljem Milutinom i prepodobnim Teoktistom. Uz caricu Jelenu, suprugu cara Dušana, portreti Jelene Anžujske bili su najprisutniji u srpskom srednjovekovnom freskoživopisu.

Kraljica Jelena je samostalno i sa sinovima bila ktitor brojnih pravoslavnih i katoličkih crkava i manastira. Jelena je u Baru i Kotoru 1288. godine podigla franjevačke manastire. U Skadru je iste godine podigla manastir Svete Marije kao i franjevački manastir u Ulcinju koji je bio pod upravom njene sestre Marije De Šar. Prema predanju je u Primorju podigla oko trideset crkava i manastira, neki od njih su Sveti Nikola u Baru i manastir male braće u Kotoru. Sa Milutinom i Dragutinom podigla je benediktinski manastir Svetog Srđa i Vakha na reci Bojani nedaleko od Skadra. Natpis iz 1290. godine pominje Jelenu i njene sinove, kao kraljicu Srbije, Duklje, Albanije, Huma, Dalmacije i Primorskih oblasti. Podigla je crkvu u Skadru posvećenom Svetom Nikoli. Smatra se da je Jelena sa sinovima darovala benediktinsku opatiju Ratac. Manastiru Bogorodice Ratačke kod Bara poklonila je zemlju. Takodje se smatra da je Jelena ktitorka franjevačke crkve Svetog Marka u Baru.

Politička uloga

O Jeleninoj velikoj političkoj ulozi i uticaju govori odluka njenog starijeg sina Dragutina da joj dodeli teritorije u blizini Rasa kao i Zetu sa gradovima. Uroš i Jelena imali su dvojicu sinova Dragutina i Milutina, i ćerku Brnjaču. Dragutin je 1276. godine svrgao oca s vlasti. On je svojoj majci dodelio teritorije kojima je ona upravljala gotovo do svoje smrti 1314. godine. Ovu državu činile su oblasti Zeta, deo Primorja sa gradovima, oblast oko Trebinja, Skadarskog jezera, kao i Konavli sa Cavtatom. U unutrašnjosti države pod njenom upravom su bile oblasti oko Plava, Gornjeg Lima i Gornjeg Ibra sa Brnjacima gde je imala dvor. Jelena je u okviru svog dvora imala administrativnu upravu o čemu govori jedan od sačuvanih pečata na kojima je bila predstavljena na prestolu.

Jelena je izdavala povelje crkvama i manastirima i pregovarala sa Dubrovčanima. Prema jednom od sačuvanih pisama upućenim knezu Ivanu Storlatu u Dubrovniku, Jelena navodi da će pružati pomoć dubrovačkim trgovcima i drugima koji dođu na njen dvor bez dozvole kralja i obećava da će im javiti ako kralj bude poslao vojsku na Dubrovnik. Napisano je na njenom dvoru, overeno njenim pečatom i upućeno bratstvu Franjevaca takozvanog “malog brata”.

Prva ženska škola u Srbiji i na Balkanu

Kraljica Jelena je sva je prilika uz svoj dvor posedovala i školu za devojke, o čemu piše arhiepiskop Danilo II: Zapovedi u celoj svojoj oblasti sabirati kćeri sirotih roditelja, i njih hraneći u svome domu, obučavaše svakom dobrom redu i ručnom radu, koji priliči za ženski pol. A kada su odrasle, udavaše ih za muževe da idu u svoje kuće, obdarujući ih svakim bogatstvom, a na mesto njih uzimala je druge devojke kao i prve. I tako uvek usrdno čineći išla je za Onim jedinim, koji radi nas pretrpe voljno raspeće… Podatak o ovoj vrsti škole za devojke značajan je kako u pogledu obrazovanja devojaka u srednjem veku, ali istovemeno i kao dokaz o finansijskoj pomoći kraljice i njenom milosrđu, kao delu aktivne ženske srednjovekovne pobožnosti.

Nakon Uroševe smrti

Kraljica Jelena se zamonašila 1280. godine u crkvi Svetog Nikole u Skadru. Arhiepiskop Danilo je zapisao da je odmah primila najviši monaški čin – veliku shimu, ali nije uzela novo ime. Kao velika kraljica Jelena se pominje 1282. godine u Đurđevim Stupovima. Činjenica je da nakon Uroševe smrti kraljica Jelena upravlja u njenoj državi kako navodi arhiepiskop Danilo II. Njen posed obuhvatao je primorske zemlje od Trebinja na severu do Skadra na jugu, oblast oko Plavskog jezera i delove Gornjeg Ibra. Imala je dvorove u Brnjacima i Trebinju, a često je boravila u Baru, Ulcinju i Skadru. Kraljica Jelena je raspolagala vojskom, imala je svoj pečat i kancelariju s državnim finansijama.

Kraljica Jelena doživela je duboku starost, a umrla je 8. februara 1314. godine u svom dvorcu u Brnjacima. Sahranjena je u manastiru Gradac, prema sopstvenoj želji, a sahrani su uz duhovne i svetovne velikodostojnike, prisustvovali i brojni obični građani kojima je za života pomogla.

Figura kraljice Jelene u Trebinju

U zidinama starog grada Trebinja postavljena je skulptura kraljice Jelene, koju je Jovan Dučić poklonio gradu. Na mermernoj ploči je ispisano: U slavu Svete Jelene Anžujske, kraljice srpske, Stefana Uroša I supruge, a majke kraljeva Dragutina i Milutina. Za pobožnu uspomenu na njene česte boravke u svom dvoru u Trebinju. Kraljica je predstavljena u stojećoj gracioznoj figuri, sa krunom na glavi, kako u desnoj ruci drži knjugu. Manastir Tvrdoš, kao važnu relikviju čuva ruku kraljice Jelene Anžujske, uz čestice relikvije Časnog krsta. Ispod skulpture kraljice Jelene u centru Trebinja zaljubljeni parovi i danas ostavljaju cvet u čast kraljici.